An Overdose Of Nothingness

Early one mornin' while makin' the rounds
I took a shot of cocaine and I shot my woman down
I went right home and I went to bed I stuck that lovin' 44 beneath my head
Got up next mornin' and I grabbed that gun took a shot of cocaine and away I run
Made a good run but I run too slow they overtook me down in Juarez Mexico
Late in the hot joints takin' the pills in walked the sheriff from Jericho Hill
He said Willy Lee your name is not Jack Brown
You're the dirty heck that shot your woman down
Said yes oh yes my name is Willy Lee if you've got the warrant just aread it to me
Shot her down because she made me sore
I thought I was her daddy but she had five more
When I was arrested I was dressed in black
They put me on a train and they took me back
Had no friend for to go my bail they slapped my dried up carcass in that country jail
Early next mornin' bout a half past nine I spied the sheriff coming down the line
Ah and he coughed as he cleared his throat
He said come on you dirty heck into that district court
Into the courtroom my trial began where I was handled by twelve honest men
Just before the jury started out I saw the little judge commence to look about
In about five minutes in walked the man holding the verdict in his right hand
The verdict read in the first degree I hollered Lowdy Lowdy have a mercy on me
The judge he smiled as he picked up his ben 99 years in the Folsom pen
99 years underneath that ground I can't forget the day I shot that bad bitch down
Come on you've gotta listen unto me lay off that whiskey and let that cocaine be
She don't lie, she don't lie, she don't lie; cocaine.

Što napisati o protekoj godini? Godini, u kojoj mi se toliko puno stvari dogodilo?
Godini, u kojoj sam toliko puno izgubio, i toliko dobio? Godini, u kojoj sam se toliko promijenio, iza svih granica prepoznatljivosti? Godini, u kojoj sam postao otac najdivnijem djetetu što su moje oči vidjele?

Kao što jedna izreka glasi: "Da bi vidio dugu, moraš prvo pretrpiti kišu", mogu se samo nadati i željeti da će kiše biti što manje, a da će duga svaki puta dolaziti sve veća i sve ljepša, neovisno o kiši.


Damian "The Diaper Destroyer"

Damian, star 8 i pol sati

24.11.2006. u 8:05 rođen je sin Damian. 3,5kg i 52cm.

- Imaj samopoštovanja!
- budi hrabar!
- ..iako nema ničega lošega u tome ako se koji put prestrašiš..
- ne brini se previše za kilograme.. to su samo brojevi
- nastoj uvijek čašu vidjeti polupunom..
- zadrži pribranost..
- ...čak i kada se situacija čini očajnom
- zadrijemaj često
- Ako ti dođe – budi svoj!
- ne razbacuj se hranom
- s vremena na vrijeme poduzmi kakav rizik
- opusti se!!
- nastoj se razveseliti svakog dana
- podijeli šalu s prijateljima
- ne gubi kontakt s prijateljima – malo ih je i daleko su
- izrazi svoju kreativnost
- budi uvijek spreman na iznenađenja
- voli svim srcem
- Krenut će na bolje..
- uvijek postoji netko tko te voli više nego što misliš..
- održi se u formi sportom
- budi na visini svojega imena
- ..s vremena na vrijeme dozvoli si pokoje pretjerivanje s onim što doista voliš
- ... i na kraju – zatvori oči i nasmješi se barem jedanput na dan

Don't fade away
My brown-eyed girl
Come walk with me
I'll fill your heart with joy
And we'll dance through our isolation
Seeking solace in the wisdom we bestow
Turning thoughts to the here and everafter
Consuming fears in our fiery halos

Say what you mean
Mean what you say
I've heard that innocence
Has led us all astray

But don't let them make you and break you
The world is filled with their broken empty
dreams
Silence is their only virtue
Locked away inside their silent screams

But for now
Let us dance away
This starry night
Filled with the glow of fiery stars
And with the dawn
Our sun will rise
Bringing a symphony of bird cries

Don't bring me down now
Let me stay here for awhile
You know life's too short
Let me bathe here in your smile
I'm transcending
The fall from the garden

Goodnight

Moja dva filmića

Ponutkan tolikom hajkom na ovu biljku, odlučih se napisati ovaj tekst. Gdje god se okrenem, samo natpisi tipa "očistimo naš okoliš ovog alergenog korova" i slični.
U svom neznanju, ljudi se u današnje vrijeme ponašaju poput inkvizitora mračnih vremena...
Premda postoji čitav niz alergija, kao što su stečena, nevidljiva, kontaktna, nutritivna, fizikalna, mentalna, baštinjena i druge, najčešće se govori o polenskoj - alergiji na pelud različitih trava i cvijeća, čiji je karakter sezonski, jer se javlja u proljeće, ljeto, pa čak i jesen, a najčešće se manifestira kao hunjavica.
Među alergenima posebno se spominje ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) čiji je polen najveći izazivač alergije. U brojnim državama se provode ogromne kampanje (pa čak postoje i zakonske obveze) za iskorjenjivanje ambrozije, no uspjeha nema jer svaka biljka ambrozije proizvede oko 60.000 sjemenki koje mogu u zemlji preživjeti i više od 30 godina.

Kako se "klin klinom izbija", ambrozija doista liječi alergiju od ambrozije. Edgar Cayce, poznati američki psiholog još je 1900. godine poručio: "Za one koji pate od alergija uzrokovanih ambrozijom, preventivno uzeto nekoliko tjedana prije početka sezone ambrozije, koristi se tinktura od ambrozije". Brojni botaničari i praktičari zdravog života nastavljaju tu tradiciju i danas. Kako je tinkturu od ambrozije gotovo nemoguće pronaći u prodaji, najlakši način da isprobate tu terapiju je da ju sami napravite (iako bi bilo idealno kada bi netko iz tih brojnih kampanja za skupljanje i uništavanje ambrozije to učinio radi općeg dobra i onda dijelio bočice s tinkturama na javnim mjestima... Ili kada bi barem netko došao na ideju otvoriti industrijski pogon i tinkturu proizvodio komercijalno).

RECEPT ZA TINKTURU OD AMBROZIJE:
Uzmite lišće i cvjetove s peludom u kasno ljeto.
Lagano napunite staklenu čašu da ostane dovoljno mjesta za cirkuliranje tekućine; do vrha napunite čašu s votkom, začepite poklopcem, protresite i ostavite do slijedećeg svibnja ili lipnja, uz povremeno protresanje.
Šest do osam tjedana prije početka sezone ambrozije popijte 15 do 30 kapi tinkture dnevno, sve dok sezona ne prođe.

Iako tinktura nije najukusnija stvar, ali ako se uzima s vodom ili sokom lako je podnošljiva.
Tinktura ambrozije ne liječi samo akutni alergijski rinitis, akutni sinusitis, već i oboljelu jetru, groznicu, mučnine i dijareju.

Američki domoroci koristili su zgnječenu ambroziju protiv uboda, infekcije i bolesti kože. Uzeta u obliku čaja ambrozija se koristila u liječenju abdominalnih grčeva, povraćanja, pneumonije i vrućice.
Čak je i ime ambrozije uzeto od drevnih Grka, koji su ju nazivali "hrana Bogova".

Iako na sreću, ja nisam alergičan na ambroziju, osjećao sam da moram napisati i pozitivne strane te biljke jer mi je žao što ju toliko svi progone i uništavaju, umjesto da ju iskoriste na najbolji mogući način.

Ispunjavajući nekoliko različitih upitnika tipa "jeste li i vi idigo dijete" svaki puta mi je rezultat bio isti – potvrdan. Kolika je to slučajnost sa nazivom ovog bloga! Naime, ime za blog sam izabrao na temelju pjesme od Petera Murphy-a "Indigo Eyes". I sada, ako je imalo vjerovati tim testovima, ispada da sam indigo... iako sumnjam

Citirajući tekst sa tisina.bloger.hr ovo stoji za indigo boju aure:
"...obdareni su novim sposobnostima i talentima koji su neophodni za razvoj čovječanstva te posjeduju jedinstvene osobine o kojima još uvijek možemo samo nagađati.
Značajna osobina indiga je da posjeduju sposobnost rukovođenja koja se razlikuje od naše uobičajene predodžbe o tom umijeću. Oni premda ih nitko tome nije učio, shvaćaju što znači biti potpuno ostvareno ljudsko biće.
Najteža stvar za indiga je njegovanje strpljivosti i snošljivosti. Budući da su već shvatili što znači biti autentično ljudsko biće, teško podnose ljude kojima to nije jasno. Oni nisu bezosjećajni, već suosjećanje za njih znači davanje dovoljno vremena i prostora ljudima kako bi pronašli vlastite odgovore i rješenja.
Čini se da indiga registriraju osjećajne, fizičke i psihičke signale vrlo visokih frekvencija, stoga njihov sustav prije dostiže točku zasićenosti. To znači da se brže umaraju, prejaka buka ili nered ih zbunjuju. Nervni sustav im je krajnje osjetljiv. Pretjerano uzbuđenje ili dulja izloženost raznim podražajima mogu rezultirati povlačenjem u sebe. To je samo pokušaj emotivnog odmaranja, ništa više od toga.
Oštroumnost i intelektualna živahnost indiga, istodobno očarava i izluđuje ljude, bistri su i znatiželjni, njihova se inteligencija ne može mjeriti tradicionalnim psihološkim testovima, oni od malena djeluju kao da sve znaju. A ako nešto žele saznati, uporni su i ne odustaju dok ne saznaju. Nadareni su,ali to na njih ne ostavlja nikakav utisak, ako ih nešto ne zanima, jednostavno to ne žele učiti. Smeta im kad nastavnici odlučuju o tome što moraju učiti, jer oni žele temeljito proučiti određeno područje prije prelaska na neko drugo.
Indiga uvijek govore istinu, bez obzira koliko se to drugima činilo grubo i ne pokoravaju se društvenim pravilima. Njihov je životni cilj da budu dobri,da pronađu načine da izraze svoju individualnost.
Indiga često odabiru životne partnere koji su im prije svega prijatelji, a tek onda ljubavnici/e. Pri tom biraju osobe snažne ličnosti. Indiga trebaju partnere i porodicu koja će im pomoći da se osjećaju sigurnima, treba im netko kome mogu vjerovati. Ne zanima ih odnos u kojem će stalno morati paziti kako se ponašaju, stoga odabiru partnere koji razumiju njihovu potrebu za duhovnim komuniciranjem i njihovo nepristajanje na prilagodbe. Takvo razumijevanje uzvraćaju nježnošću i osjećajnom privrženošću.
Indiga su vođe novog doba, oni nas vode tako da promislimo i preispitamo svoja uvjerenja, vrijednosti i način rada. Ne pristaju na spletke i smicalice.
Način na koji izražavaju svoju duhovnost,jest primjer življenja bez osjećaja krivnje i straha, oni osjećaju božansko u sebi i svoju duhovnost prihvaćaju kao normalnu činjenicu. Indiga djeluju kao da su rođena znajući sve, čini se da na ovaj svijet dolaze sa svim podacima o drugim vremenima i prostorima, kao da se sjećaju gdje su bili prije no što su stigli na ovaj svijet. Imaju jedinstven odnos prema Višem biću, ono je za njih svakodnevna stvarnost, a ne teološka koncepcija..."

Wow...
Oduvjek sam sebe smatrao drugačijim od ostalih i da mi je samo kuna za svaki put kad bi mi netko drugi rekao isto, ali baš na ovakav način...
Smatrao sam, kao i većina koja me imalo poznaje (a to je vrlo mali broj ljudi) da sam rođen u krivo vrijeme i da bih se bolje snašao u nekom drugom, ranijem vremenu u kojem su vladala neka druga moralna i ostala pravila. I dilema, ako je na tu različitost gledati s evolucijskog stajališta, je li to korak unatrag ili unaprijed...
Nekoliko puta mi je iskreno bilo i žao što ne mogu biti "poput drugih", shvaćati neke stvari i životne teme kao i ostali, u nekim situacijama se ponašati poput ostalih, ne komplicirati toliko ono što je drugima transparentno...
Puno puta sam požalio što sam ovakav, puno puta bio povrijeđen iza svih granica...
Samo se sada pitam, trebam li i dalje žaliti što "nisam kao sav normalan svijet" ili se ponositi svojom različitošću?

Zar je stvarno svaka odluka koju sam donio bila pogrešna?
Nikada nije bilo pravo vrijeme...nizašto.

Joy Division - Twenty-Four Hours

So this is permanence, love's shattered pride.
What once was innocence, turned on its side.
A cloud hangs over me, marks every move,
Deep in the memory, of what once was love.
Oh how I realised how I wanted time,
Put into perspective, tried so hard to find,
Just for one moment, thought I'd found my way.
Destiny unfolded, I watched it slip away.
Excessive flashpoints, beyond all reach,
Solitary demands for all I'd like to keep.
Let's take a ride out, see what we can find,
A valueless collection of hopes and past desires.
I never realised the lengths I'd have to go,
All the darkest corners of a sense I didn't know.
Just for one moment, I heard somebody call,
Looked beyond the day in hand, there's nothing there at all.
Now that I've realised how it's all gone wrong,
Gottas find some therapy, this treatment takes too long.
Deep in the heart of where sympathy held sway,
Gotta find my destiny, before it gets too late.

Eto, osjećam se sretnim... Doista.
Učinio sam jedno dobro djelo... Našao žensku torbicu na cesti i odnio ju na policiju. I stvarno se dobro osjećam. weeeeeeee

Kad god čovjek pomisli da je već iskusio sve, prošao svaku Sodomu i Gomoru, dotaknuo i najdublje dno i sad čeka trenutak kad će se već jednom, napokon početi uzdizati, početi graditi svoj život onako kako on želi...uvijek se nekako dogodi nešto što, kao da ti Život kaže: "heheheeej, pa ima tu još puuuuno toga što ti mogu priuštiti"; i cinički glasno ti se nasmije u lice, poput Vincenta Pricea u najboljim danima, trljajući zlokobno ruke poput onih zlih vještica u crtiću.
Počinjem život shvaćati kao igru mačke i miša u kojoj se poput perpetum-mobilea izmjenjuju nesreća i sreća u nesrazmjernom omjeru i čekati ostvarenje drugog dijela Gundulićevog stiha: "tko bi gori, sad je doli, a tko bi doli gori ustaje"

No ipak, tračak Yin-Yanga...još 3 ispita do kraja...i napokon sam se dočepao Salingerovog "The Catcher in the Rye"

Za početak, nova sredina!